Sunday, January 25, 2015

Tata-Babo

Sjecate li se one price kada je jedna radnicka porodica u Titovo vrijeme otisla u svoje odmaraliste, deset dana, na plavi Jadran. Ne znam zasto, ali valjda da bi se dokazali da su odani partiji i drugovima, mnoge su muslimanske porodice, ziveci po gradovima BiH ucile djecu da ne zovu babu babom. Djeca su te svoje babe zvali: tata, tajo, tajko. Neki cak samo "stari".... "Stari" je bilo nekada i paravan pred drugima za ono babo u cetiri zida. Tako i ova porodica, stigavsi na svoje odrediste, presretni sto vide svu ljepotu, plavo-azurnog Jadrana, vec u putu su se dogovorili da ce i oni biti dio tog "modernog svijeta". Nema vise babe, sad je tata. Mali, presretan sto je na moru, odusevljen na svoj djeciji nacin, na momente zanesen cudjenjem i radoscu, po prvom ulasku ponisti "dogovor na putu ka moru".

"Tata-babo, ova voda je slana!", prodera se iz sveg glasa.

Kako to vec biva kod nas, pola plaze je bilo iz tata-babinog preduzeca. Svi kao po nekoj komandi su usli u vodu i poceli da dozivaju svog radnog kolegu novim imenom.

Sto li mu je trebalo takvo "pomodorstvo", pitam se i danas?!

Takvi valjda sada odlucuju o nama. Odredjuju nam ko je "tatin", a ko "babin". Mada smo mi vazda znali ko je babin, a ko tatin....

A jedna "gospodja" pristigla iz provincije u Sarajevo je na istom tom moru otisla korak dalje od "tate-babe". Promjenivsi ime sinu iz Osman u Oli uporno ga je dozivala da izadje iz vode, jer je vec predugo bio u njoj.

"Oli, duso, 'ajde izadji!"

"Oli, sreco, vec si previse u vodi!" Tako, sve dok joj nije pukao film i onda iz sveg glasa se proderala: "Osmane sine, izlazi iz vode, eto ti se plava halka ufatila oko usta!"

Oli nije reagovao, ali Osman jeste, jer je po rodjenu bio "Osman s halkom, kad mu je zima"!

Eto, ima ih jos takvih, cak i daleko od Bosne sto "prozapadnjacki" razmisljaju i djeci zaboravljaju pricati price o rodnoj grudi. O svom babi ili tati. Cim kroce u nasu BiH, zaborave da su ovdje uzorni gradjani i da postuju svu razlicitost ove zemlje. Zaborave se toliko da mnogi od njih postanu opet "tata-babina" djeca. Dokle, pobogu, dokle cemo truniti o necemu sto je prirodno nase, praveci se kao da nismo skroz svoji, a svoji smo i te kako. Svoji, ali nam treba "babo" ili samo "tata" da pukne sakom od stol i da kaze: "Dosta! Dosta, majku mu, ovo se vise ne da trpiti! Od sada isti zakon vazi za sve u ovoj "nasoj, tatinoj i babinoj kuci!"

No comments:

Post a Comment