Ni zbog cega drugog, nego zbog reda za vodu, mrskog zvuka granata, jos mrzeg i podmuklijeg zvuka snajpera, zbog hladne sobe, malo sna, osjeca ni sit, ni gladan,
zbog smrdljivog kabasa, zbog mirisa baruta, krvi na cesti, zbog smrti, tuznih pjesama,
odlazaka, zbog zapaljenih knjiga, ubijenih djaka, zbog prepunih bolnica, pustih, izresetanih trolejbusa i tramvaja, zbog...
Onog sto je u meni...
Neka ga samo u meni!
Ako ga pustim, bojim se da cu izgubiti prkos!
Bolji je od mrznje!
Zbog njega-prkosa, bili smo siti, mirisali smo na kabas, krvlju smo cuvali u imenu mu GLAVNI, pjesme su imale dusu, odlasci su znacili bolja mjesta, bolnice su davale nadu, tramvaji i trolejbusi vracali su nas u zivot...
O zapaljenim knjigama i ubijenim djacima sutimo zajedno...
On ljepsi, snazniji, u svijetu sve vise omiljeniji i popularniji,
a ja starija i zrelija...
No comments:
Post a Comment