Osmjeh nas

"Is'o ja orat'". Ma zezam se! Necu o oranju. Bio jedan momak na Filozofskom i kad bi skuzio da je neko od njegove raje malo zabrljao odmah bi krenuo s ovom njegovom cuvenom recenicom. Svako bi trebao imati jednog takvog. Da nas opomene.

-Kanadjani su malo poput ovog "filozofa". Njihov osmjeh mi dodje kao recenica ovog "studenta filozofije."A ponekad ima cak i isto znacenje. Iz mog ugla!

-Nema kod njih nista na silu. Svemu oni prilaze tiho, odmjereno, uz onaj neizostavni osmjeh. E, oko tog osmjeha su najvece rasprave. Koliko puta ste culi: "Da mi je samo jos da naucim onaj bezlicni osmjeh razvuci!" Istina je, oni ce ti osmjeh razvuci na kasi, kod doktora, u restoranu, u parku, u skoli... Kad pricate engleski, pa se u momentu zapetljate da ne znati ni vi sami sta ste htjeli reci, opet budete nagradjeni onim osmjehom od kojeg se mnogim "nasim" dize kosa na glavi. E, tu, u tom osmjehu je nesto sto nas najvise iritira.

Nismo mi naucili!

Kod nas su svi nekako vazni na svoj nacin.

- S konobarom ne mozes kao s ovim ovdje. Narucio si kafu, ali zaboravio si vodu i ljubazno ga zamolis da ti donese jednu casu vode. Normalno da je malo ljut:

"Sljedeci put reci odmah, a ne ovako da me setas!"

- Ja sam u jednom sarajevskom, prenatrpanom robom, granapu, na vrlo ljubazan nacin upitala za sampon koji godinama koristim. A ona poput furije na mene:

" Sta bi ti htjela vise ? I to je previse sto imamo!"

- Nismo mi navikli biti izljeceni bez koverti.

-U skolama najbolje prolaze djeca koja znaju sta uciteljice vole...

- Kod nas se to na sve ovo gleda ovako:

- Dosao si na kafu zbog sebe, zbog svog cejfa.

-Tebi treba sampon, a ne meni.

-Budi sretan sto si naletio na dobrog doktora.

-Ko ti je kriv sto ti je mali razmazen, pa moras kupovati za svog ljubimca paznju od uciteljice preko poklona...

Znaci:

- Konobari zaboravljaju da zive od naseg cejfa, trgovci zaboravljaju da su i oni dio reklame, doktori zaboravljaju na Hipokratovu zakletvu, a ucitelji zaboravljaju da se znanje ne moze kupiti, cak ni od njih....

Nama uvijek treba opravdanje! Za sve...

Zato se mi ne osmjehujemo. Zbog zaborava, a "oranje" je tesko. Umori... Nikako da posijemo, sto se posijati mora. Poput onog "sivonje", samo oremo.

Gdje li nestade onaj, s Filozofije, sto nas je opominjao?!