Nogometas, jalijac, pjevac ili politicar

Uvijek se nesto treba desiti, ali bas desiti da bi nas opametilo i natjeralo da pocnemo misliti na drugaciji nacin nego do tada. Tek kad se poslije kosmara probudimo i spoznamo da smo prolazni, pocnemo poput najveceg ratnika da se borimo za svaki novi dan. Koliko nevaznih ljudi promarsira kroz nas zivot... A tek koliko ljudi promarsira koji bi trebali biti svaki dan dio nas, a ne primjecujemo ih zbog ovih prvih.

-U moje vrijeme, tako bi obicno nasi roditelji, zapocinjali jednu od svojih mnogobrojnih prica. Danas ta recenica, za mene, ima puno vece znacenje, nego u vrijeme kada su je oni izgovarali. Mislila sam da je nikad necu upotrijebiti. Ali nikad ne reci nikad.

-Prijatelji su nas pozvali na veceru. Stigli smo na vrijeme. Uz dobru trpezu uvijek i razgovor poprimi one njene lijepe mirise. Najvise se izvlace uspomene, minuli dogadjaji, o svjetskoj politici... A onda neizostavna tema: djeca. Svi mi imamo samo svoje metode u vaspitanju nasih nasljednika. Ovi su ona vrsta sto bi uvijek i u svakom momentu htjeli biti raja sa djecom, ali i ona vrsta sto bi u svakom od svoje dvoje djece htjeli prepoznati i malog jalijasa.

-Oni bi da su im jalijasi, ali ono k'o fol.! Ne zato sto su oni bili jalijasi, nego zbog toga sto im je ta vrsta ljudi bila nekako cool. Koliko ste puta culi Bosance i Hercegovce kada prepricavaju neki dogadjaj iz zivota njihove djece. Gotovo uvijek su dodavali onu vaznu notu "zajebanog".

Ali, kod ovih, mojih, najgore od svega je, sto to nista nije imalo veze sa "jalijom", nego su to bili samo problemi kojima je trebalo na vrijeme "jalijaski upotrijebiti" vaspitnu.

I umjesto da sutim, jer znam da nisam nimalo cool u njihovim ocima, kada se radi o vaspitanju djece, ja na sav glas i jos vazno, poput mojih roditelja izustim recenicu od koje sam se nekad jezila: "U moje vrijeme..." I nastavim nasiroko o svim onim jalijasima da pricam, i o djeci koja su samo jalijasi mamama i tatama. Znate one, kad se izderu na tatu ili mamu:

"Sta ti znas! Hajd' suti!"

Umjesto tu da prekinem pricu, ja o onom jednom, sto sam mu isla na oprostajni dernek, "za vid" njegove mame. Ni po cemu taj dernek ne bi bio drugaciji od drugih, da su na njemu bili oni "nezajebani". Ja i moja pratnja smo imali vise zubi, nego skupa svi sto su bili na derneku.

- Neustrasivi momci!

- Oni nisu bezobrazni mami i tati.

A ni mama i tata nisu bezobrazni prema njima!

Zato ovom mom, sto sam mu zbog mame dosla, nije niko smio ni spomenuti je u ruznom kontekstu. Imala je i "pticijeg mlijeka". Ona nije htjela da ga se boje, ali ga je na kraju prihvatila takvog. Nije imala izbora....

Htjela sam ja da oni iz te price izvuku pouku, i da im kazem da ta djevojka, sto uvijek tako vice, nije kulturna, a nije ni zajebana. Samo je bezorbrazna! A ovi bezzubi, neustrasivi, nisu bas pozeljni, ni kod mama, ni kod tata. Zbog "pticijeg mlijeka", roditelji, vazda zive u strahu. Ali zbog onog "u moje vrijeme"... ostadoh neprocitana. Ne znam hocu li vise ikada na veceru?! Nisu oni krivi! A nisam ni ja! Sto li vecina Bosanaca i Hercegovaca misli o djeci kao buducim nogometasima, jalijasima ili pjevacima?! A sada i politicarima?! Samo sam jednog tatu upoznala sto bi volio da mu sin bude pekar. I mozes misliti,zelja mu se ispunila!!! Realne zelje su uvijek realne... U moje vrijeme....joj evo me opet!!!