A da ipak cujem

Ako ste imali priliku pricati sa nagluhim ljudima, onda znate da oni uvijek malo glasnije pricaju, bas zbog te svoje mane. U jednom doktorskom ofisu je sjedio bas jedan takav Bosanac. I zalio se doktoru da svakim danom sve manje cuje. Doktor pregledavsi sve nalaze, predlozio mu je aparat za sluh.

Prvo mu je objasnio kako se koristi aparat, a tek na kraju mu je saopstio cijenu od hiljadu i petsto dolara. I samo jednom je doktor izgovorio cijenu. Kad je Bosanac cuo, prokomentarisao je, onako malo glasnije nego inace:

"Doktore, ja savrseno dobro cujem! Meni ne treba aparat! Samo mi se malo pritisak poremetio!"

Jos jedan nagluhi Bosanac je sebi u Americi izgradio malu supu iza kuce u kojoj je susio meso. I nista neobicno, da je samo cuo kad ga je komsija Amerikanac dozivao. Posto se pocelo iz supe dimiti vise nego obicno, a komsija se prepao, odmah je reagovao i pozvao vatrogasce. Bosanac kao da je u daljini cuo vatrogasne sirene i izasao je vani iz supe, a ono vatrogasci ulijecu u dvoriste kao u filmovima. Srecom, spasio ga je opet onaj njegov komsija da ga ne "zaliju". A on je nabavio slusni aparat. Veli: "Kupio meso za pedeset, a sto nisam cuo komsiju, platio cetristo!"

U ovom slucaju svi su dobro culi.

Kazu, bilo u Cikagu. U jednoj zgradi, zivjeli su nasi. Nista cudno da ispod njih nisu zivjela dvojica mladica. Crnci, zaljubljenici rap muzike. I svaki dan su nasi "uzivali" u rap hitovima. Opominjali su nasi mladice da je muzika preglasna, ali uzalud. A onda su odlucili uzeti stvari u svoje ruke.

"Garo moja, garis li se sada" je naredna tri dana bila glasnija i od rapa.

Treci dan kada su "raperi" ugledali komsije pred zgradom puzurili su im u susret i poceli ponavljati :

"No Gara please! No Gara please!"

Svi mi ponekad stvarno ne cujemo.

Evo recimo u braku, neke stvari govorio ili ne govorio, jednostavno su predodredjene da ih ne cujemo.

Eto, koja zena, hajde, molim vas, cuje na svaku kad muz u kupovini opominje: " Sta ce ti kad vec jedne takve imas!" Recimo cipele... I redovno se desi da od toga "sta ce ti", obicno svake druge zavrse u zenskom ormaru. Kod mnogih, cak i svake! Ili kad muz uporno klima glavom na sve sto mu njegova draga govori, a ne ispusta ni za sekundu sta ce se desiti sa loptom na njegovom omiljenom televizijskom kanalu.

E hajde ti sad budi pametan, je li bolje cuti ili ne cuti.

Zamislite zivot bez onog "sta ce ti", ili onog "kome ja ovo govorim, kad ti od lopte ne vidis i ne cujes cak ni mene"...

A opet zamislite kad cujete ono "kupi", bez obzira sto je cuo cijenu poput one zbog koje je onaj na pocetku price procuo, ili kad cujete ono "slobodno prebaci, ne gledam nista" ili jos bolje "idi na utakmicu, meni ne smeta"; eto ga zadovoljstvo poput zadovoljstva ovog drugog sto napravi supu zbog onog "narezi malo ukoso"...

A da zamisljam i kupi, a i "sta ce ti"?!

To ustvari i ne trebam da zamisljam, to nam je poput "Gare", samo izmedju ovog no i please stavljamo sto se cuti mora.