Tuesday, February 17, 2015

Tattoos

Gledam ja svoju lijepu prijateljicu Kanadjanku, uvijek besprijekorno nasminkana. Neupadno, ali nasminkana. Obrve, kao sa slike, usne, blago roskaste, a oci blago istaknute. I svaki dan takva. Lijepa i uredna na svoj neupadan nacin. I zapricam se ja jutros s njom. Kad gle cuda. Znala sam ja za to. Ali rijetko to ko prizna. A ona je to tako savrseno uradila da je tesko to i primjetiti da je tetovaza. Istetovirane obrve, linija iznad gornjih trepavica, blaga i savrseno se slaze uz njene besprijekorne obrve, a usne kao da je uvijek tek stavila neko roskasto sjenilo na njih. I to je to. Kao da je rodjena takva. Kaze: "Ako se odlucis, ja cu ici s tobom." "Ako," a evo me cijelo jutro analiziram sebe, bi li to trebala uraditi ili ne. U jednom momentu mislim da je super ideja, a u narednom vec kazem sebi: "Pa sta ces raditi ranom zorom kad se dignes?" Zar nije super kad se zena posveti sebi, a u to spada i sminkanje? Znaci i u kupovinu kad ides, nemas potrebe vise gledati one djidje-midje" za oci, obrve i usne... Tetovaze traju od jedne do tri godine. Nisam je pitala zasto od jedne do tri godine. Ko ce ga znati! Pricam ja na telefon sa Almom, i kad sam joj saopstila "rok trajanja", ona sva vazna meni kaze: "Pa to mozda traje duze kod onih sto se manje kupaju!" "Hajd' bjezi budalo," odgovaram joj, a ona se ne predaje. "Tebi bi to bilo manje i od godine, jer kad tebi dodje tvoja "zuta minuta" sa vrucinama, misli na klimaks, i kad se pocnes stresati od ljudske price, znam te, trcis pod tus, da makar imaginarno speres srklet od svega i triput na dan ako treba." Nisam mogla da se ne nasmijem. Ja sam sve u ratu mogla podnijeti, ali nestasica vode me bukvalno ubijala iz dana u dan. Kazu "vazne face" iz polja ljudske psihe da kod ljudi, koji pretjeruju sa ciscenjem je to vise od ciscenja: tako kazu, sredjuju sve ono sto ne mogu srediti u obicnom zivotu. Ja se bas i ne slazem s njima. Nikad nisam trpila neurednost, zapustenost kako prostora oko sebe, tako i sebe. Cak i u djetinjstvu. Ja mislim da se mi takvi rodimo! Mozda grijesim... Probala, promijeniti se, ali ne ide. Samo s godinama, intenzitet se mjenja. Botoksom popravljati bore, definitivno ne bih. Ja u njemu ne vidim neku ljepotu. S botoksom se samo oci smiju. Sve ostalo se zaledi, do daljnjeg. Vidjela kad mu "rok istekne" i nimalo lijepa slika. A tetovaza? Hm, lijepo. Uredno. Bas onako kako ja volim. Samo, bojim se da cu poslije par mjeseci poceti korigovati i tu urednost! Pa sta onda?! http://cinnamongirlclinic.ca/price-list/

No comments:

Post a Comment