Musaka

Slaga bih, ako vam kazem da mi ne godi kompliment: "Ma ne mogu da vjerujem da ti stvarno imas toliko godina!" 

Kompliment od moje kanadske drugarice. 

Ufuram se da je to stvarno tako i onda prvo gledanje u ogledalu me opominje da spustim loptu i da se pomirim sa brojkom koja oznacava moje godine. 

Vidim svaku novu boru, sjede se ne vide, jer sam blajhana plavusa, smijalice nemam na obrazima da me ucine "slatkom djevojcicom u srednjim godinama", mada ni u mladjim nisam pripadala toj grupi...

S tim se mogu nositi!

Ali, ono sto nikako ne mogu da sustignem sa mojim godinama je ta ozbiljnost kod moje generacije. I ono da budem "zena"!

Nikako mi ne ide.

 Prvo mi fale kilogrami, pa da zanjisem poslije svadje "bokovima ozbiljnosti", pa ona frizura sto dolazi sa godinama, ustirkana, sa nijansama cokolade ili kestenjasta, nikako blajhana, nokti nalakirani bojom trule visnje, uska suknja na izrez do pola lista sa stiklom da samo izazove musku mastu, pa ona ozbiljnost u pripremanju i najobicnijeg recepta u kuhanju danasnjeg rucka... 

Ja kad se uozbiljim, tako izgledam kao da me je neko ili nesto povrijedilo i odmah me pocnu ispitivati cak i moji najblizi: "Koji ti je sad?!" 

I djaba se pravdam da mi nije nista. 

Eto tako, neki dan gledam onu jednu nasu kako to njoj ide od ruke. 

Dodjem kuci, napravim "pundju", pa malo jaci karmin, pa suknja, nalakiram nokte, doduse crveni- vristeci,  i stavim one velike perle oko vrata ( poklon neiskoristen, godinama stoji ), skuham musaku i tako napirlitana, sa dozom ozbiljnosti docekam svoje kuci. 

Svi me kao u cudu gledaju, ali ne komentarisu, sve dok musaku ne ugledase. 

"Ma daj musaka, jos poluhladna! Koji ti je danas?! Vidi kako izgledas, poput onih "faraon zena",
pocese da me cascavaju komplimentima. 

"Ali, stalno kukate kako se trebam uozbiljiti, pa ja danas, po isprobanom Daninom receptu."

"Hajde Boga ti, zaboravi da ces ikada biti ta vrsta zene!" 

"Kako to mislis", odmah spremna na svadju.

"Eto vidis kako! Dana ne skace odmah za vrat, a ti u borbi za prava ova, ona, prava zena, zivotinja, "ugrozenih ljudskih vrsta" i ko zna vise cega, mislis s tom facom kad se uozbiljis sto ostavlja dojam onog "odjebi", gleda Simpsonove, skace poput djeteta kad cuje dobru pjesmu.... Treba li jos?! Ili ti moramo reci da si nama takva dobra!" 

Nas nacin iskazivanja ljubavi: "nama si takva dobra". U prevodi: "ma volimo te takvu!" 

Pokisla od mora "komplimenata", trcim u svoju najdrazu pidzamu,  jer se u njoj najbolje osjecam u svako doba dana u kuci, pustam kosu, skidam sminku, vristeci lak sa noktiju i poput prave majke i supruge pitam svoju malu druzinu: 

"Sta cemo sutra za rucak?"

A oni: "Ma pusti sutra, sta cemo sad? Musaka odrvenila!"