Nekad nam do dobre price treba gaziti preko trnja, boli, suza, neizvjesnosti, preko svega onoga sto pokusava da ospori nadu u nama.
Najvaznije je da vjerujemo da mi mozemo to, cak i onda kada su sve nade skoro izgubljene.
Ako date sebi drugu sansu, dat cete i drugima.
Da bi dobili, morate i davati: u prijateljstvu, u braku, na poslu, u skoli....
Danas kada smo informisani jedni o drugim vise nego ikada, zahvaljujuci drustvenim mrezama, primjecujem iza paravana silnih misli poznatih mislilaca da se krije nepotrebna zavist, nezadovoljstvo, ljubomora, neostvarenost, i egoizam.
Od moje srece, ili nesrece, moje boli, ili radosti, uspjeha, ili neuspjeha, uvijek ima veca ili manja, sreca ili nesreca, bol ili radost, uspjeh ili neuspjeh... Ne zaboravite, ne bi valjalo da smo svi isti i da smo svi poznati.
Gledajuci borbu Azre, umjetnickog imena Donna Ares, ne moze covjek biti samo posmatrac.
Na svu onu hrabrost i zelju za novim sutra, moras bar pritisnuti "like" kao podrsku.
Sve je iscupala iz sebe, duboko skriveno u sebi.
I pruzila na pladnju, svima na uvid.
Hrabro od nje.
A kukavicki i podlo, od svih onih, koji je prozvase zbog osnivanja Fondacije, a ciji je cilj - pomoci ljudima oboljelim od raka.
Da, dragi moji, svijet je pun obicnih, malih ljudi, koje razara kuga danasnjice, a ime joj je rak.
Ali isto tako svijet je pun poznatih, popularnih, kojima ni na kraj pameti nije da uplate bar jedan Euro, kako bi pomogli tim malim, obicnim, oboljelim ljudima.
Novine i drustvene mreze su puni o njihovim bogataskim hirovima, a ne o fondacijama poput fondacije ove hrabre zene, koja je u nedostatku i za vlastito lijecenje posegnula za dobrim cinom, ponudivsi na aukciji svojih ruku djela...
Jeste li se ikada zapitali, da sutra mozete biti vi na njenom mjestu i da bi vam zivot, necu reci mogao biti spasen, nego produzen iz Fonda ove hrabre zene?
Svugdje u svijetu se koriste imena poznatih kako bi se iskoristilo za neko dobro djelo, i sto bi mi bili drugaciji.
Jedan zivot da produzi, ili da spasi "Fondacija Donna Ares" ispunit ce svoj zadatak.
A vjerujem da se nece Donna igrati tudjim zivotima, kao sto se ne igra ni sa svojim.
Valja joj nositi duplo breme: breme muzicko i brema humanitarca.
Na ovom drugom ako padne, pala je, odmah i na prvom.
Onaj hrabri osmjeh, pun zivota, kojeg nije unakazaila ni izgubljena kosa, nego naprotiv napravila ga jos ljepsim i jos vaznije, postao je najiskreniji od svih osmjeha sto nam nude iz bosanskohercegovacke stvarnosti.
Naprijed lafice!
Sutra je novi dan i manje boli!
Znam iz iskustva!
No comments:
Post a Comment