Djuro

Ova kafa bila bi k'o i svaka kafa da ne bi Djure i njegovog "Nedime, jesi li to ti". Uz kafu je, s komjutera dopirala muzika sa jednog sarajevskog radia. Poslije Djurinog Nedima pustili su neku pjesmu, sa zenskim vokalom, nesto poput pop muzike, ali nije. Nesto novije. I cura toliko napadno kresti, kao da je "gule" na rijeci tuge. Valjda to tako treba! Da nas dokrajci do kraja. Ako smo tuzni. Nisam mogla vise bez komentara. Ne da mi djavo mira!

" Dobro ba, hajd' vise zavrsi s tom tugom," prokomentarisem.

"A sta joj fali, Boga ti", ova moja na mene ljutito.

"Eto, Djuro bolji!"

"Pa jeste bolji je, cuj ove sto "dreci" i kad je smanjis opet "drekom" uznemirava!"

"Ma Djuro bolji... Djuro bolji," cudi se.

"Kakva je to pjesma "ma otvori zadnja, majmune?! Ova pjeva o tuzi. Valjda si ti nekad tuzna?"

"Djuro se zeza, njemu je pjevanje kao "rekreacija.""

"Nek' ide u gym ( vidi "kanadjanke" u gym), ako hoce rekreaciju!"

Ljuta k'o puska!

"Ma ne kontas! Ne mislim na takvu vrstu rekreacije. Vidis on je glumac, i taj posao mu je puno radno vrijeme. I jako dobar je u tom svom poslu. A pjevanje mu je....", nisam zavrsila.

"Jebo te Djuro, k'o da mora biti i pjevac, ako je dobar glumac."

Ustade, ugasi kompjuter, pogleda me i opet:

"Jebo te Djuro i njegov gym! Kafa nam se ohladi!"

Vala bas, jebo me Djuro.

Kao da moramo slusati muziku.

Mogu ja i o heklanju, uz tugu...