Nedjin delirijum

Eto ti Nedje.

"Ako je ona moja zena normalna, crk'o ja dabogda."

"Nije valjda da je doslo do toga?" 

"Kako nije. Hoce zena da joj ja sve maslacke iscupam u dvoristu." 

"I?"

"Sta bona i? Fino sam joj objasnio da maslacak nije korov, da smo u ratu pravili med od maslacaka. I znas sta mi je ona rekla?"

"Sta?" 

"Pa ovdje nema rata, ako se ne racuna ratovanje s tobom."

Zapalio je cigaretu i pogledao preko ograde balkona:

"Vidi stvarno, ni kod tebe nema tih malih zutih napasnika. Kako to?"

"Pa lijepo, kupila "hepek" za vadjenje."

"Ima i to?" 

"Sta se cudis Nedjo?! Kao da do sada nisi skontao?" 

"Nisam! Pokazati ces mi kad krenem kuci." 

"Hocu."

"I kad kupim, necu se odmah prihvatiti posla, pa makar se razmnozili."

"Zasto?" 

"Mozes misliti, ja joj rekao da sam bio profesor, a ne poljoprivrednik, a ona ce ti meni:

"Jesi, bio u skoli, ali meni u kuci nisi"

"Kao da je mene pitala!" 

"Eto sad, necu nikako!" 

"Ne moras, ja sam svoje pocupala, tebi, profesore, ne gine na kraju praviti med."

"Velis, tako daleko ce ici?" 

"Hoce!" 

"Hajde ba ne prijeti, gdje si kupila da idem, dok je jos sve otvoreno." 

"Nemam pojma. Moras pitati glavnog!" 

Par dana poslije, eto Nedje opet.

"Jesam budala, nisam onog tvog poslusao odmah, nego sam se nasao pametan, pa nesto drugo kupio."

"Za maslacke!"

Pogledao me je, zakolutao ocima i nastavio:

"Budala! Znam da onaj tvoj za sve sto nije siguran prvo "zagugla", malo prouci, pa se tek onda upusta u avanturu. Ali meni se nikad ne da, nemam vremena i uzeo sam  nesto na svoju ruku. K'o fol ih naprsces i oni ce uginuti. Vraga, namnozili se toliko za par dana, ma i da sam htio tako, dabogda da bi mi uspjelo. Fino mi je govorila da se "prihvatim cupanja", ali jok ja je ubjedjujem da treba sacekati da djeluje."

"Pa djelovalo je!"

"Jeste, na mene. Nemas pojma koliko. Evo me od jutros pokusavam iscupati sa korjenom, i ne vidim jos narednih sedam dana napredak sigurno." 

"Sta li si ti kupio?"

"Ne smijem ni da procitam. Kao da su oni cvjetovi i zuci i zdraviji sada. Znas kako oni sve nezeljene efekte ispisu malim slovima, a nisam imao naocale kad sam kupovao."

"Ne trebaju ti ni sada. Efekti su vidljivi." 

"Nego, jesi li ti to uzimala?"

"Nisam, zbog susjedove macke!" 

"Sto, ona jede maslacke?!"

"Jesi li se to obradovao da ce pojesti i tvoje?"

Slegnuo je ramenima, a ja vise nisam mogla, pocela sam se smijati do suza.

I on se smijao. Kako ne bi. 

Shvatio je kakvu je glupost provalio, ali nije mogao vise nazad.</p>

"Nisam kupila zbog susjedove macke, jer ponekad dodje i u moje dvoriste. Oni njoj kupuju organsku hranu i ne bi je pustili pitaj Boga do kada vani zbog pesticida, koji su u tom tvom spreju."

"Stvarno, jos bi mi samo trebalo da cija macka ili cuko crknu, pa da ih moram nositi na savjesti," dodao je Nedjo.

"Ih samo na savjesti, a odsteta, folovi - golovi?" 

"Idi ba do vraga, sad si mi jos suhu svezala."

"Eto sad!" 

"Vidis li ti sto ti je drzava i zakon!? Jednim udarcem sve utjeraju "u suru"! Nema pesticida, nema ni ubojstava, nema ubojstava, nema ni zatvora!" 

"Nedjo, bi li ti nesto popio?"

"Idi bestrega. Odoh ja da kazem susjedu da drzi pudlicu dalje od mog dvorista!"