Musto, drug Milicioner, iliti gospo'n Policajac

Nije ovo prica o bratstvu i jedinstvu, ovo je prica o raji. Iz jednog vremena koje je proslo, a ostale su uspomena, sjecanja. Zasto ne?! Rodili se u vrijeme kada su "Leviske 501" bile draze od bilo cega. Ih srece, kada bi se nove navukle, pa onda starke, e jos ako bi se "ogrebao" za malo bolji djeparac, sreci nigdje kraja. I kao po nepisanom pravilu, kao znak odrastanja bi dodavali kutiju cigareta, koja bi se dijelila u raji. Niko nije savrsen, pa nismo bili ni mi! Taman kada se pocelo pomalo zakuhavati na nacionalnoj osnovi, nezadovoljni onim sto dolazi, bas u najljepsim godinama naseg zivota poceli smo da od svakog izlaska pravimo dernek. Slucajno, ili ne, u vrijeme tog pocetnog zahuktavanja, kada su djeca pojedinih "komunistickih civija" poklanjali jedni drugima kilograme pepela kao poklon-pepeo sa Dedinja, ili nozeve sa obiljezijima onoga sto dolazi, kao rodjendanske poklone, mi "mala raja" smo samo mogli da vratimo partijske knjizice i da se nadamo da do rata ipak nece doci. Dok su se "civije" nacionalno dijelile, mi "mala raja" smo ostajali cvrsci jedni uz druge, ne bojeci se zla kojeg su nam unaprijed isplanirali. Ja sam sretnik, moja "mala multi raja" je ostala skupa do kraja (citaj do kraja)! Danas, razmjenjujuci sjecanja, Fike se sjetio kada smo poslije ko zna kojeg derneka krenuli kuci i u gluho doba noci, zasuli policajca, tada je bio drug milicioner, ispred Izvrsnog Vijeca pitanjima. A nisu to bila pitanja tipa koliko je sati. Veki, otkacena kao i uvijek je prva krenula u napad: "Kako se zoves, drug milicioner?" "Hajde, curo kuci, kasno je!" "Ma pitam, jer sve mi se cini da sam te negdje vec vidjela!" "Musto," odgovorio je. "E, pa sad znam gdje sam te vidjela! Ovdje, prosle sedmice, na istom mjestu, jebo te! Cuvas partiju!" "A da nisi malo pretjerala, curo," Musto je vec bio sa onom facom "na duznosti". Fike je priskocio i stao izmedju njih, s rjecima: "Cura se samo sali!" "Sa ovim se ne treba saliti," malo popustljivijim tonom je uzvratio drug milicioner. Ih, prilika bila rodjena da se i ja ubacim. "Hajde Musto iskreno, volis li Tita, ili dzamiju vise, stare ti?!" Vidi covjek da s budalama nema sale, pa gleda i na trenutke oklijeva, a ja ne prestajem. "Reci, hajde reci, pa cu i ja tebi reci i ako bude za zatvora, hapsi Musto!" Raja, nas desetak vec se naglas kikocu i gledaju u njega cekajuci odgovor. "Tita zbog plate, a dzamiju zbog starog! Da cujem tebe?!" "Tito se postuje Musto, i dzamija se postuje Musto!" "Pitala si je li volis, a ne postujes!", Musto vec pomalo razjareno. "I crkva se postuje druze Musto!" "Je li ti to mene zajebavas mala?!" Opet Fike, poput pozarnog da ugasi strasti: "Dobio si odgovor! Je li za hapsa druze milicioner?! "Nije" "Dovidjenja vam i sljedeci put necete proci ovako!" E, kad se sjetim prijasnjeg, a i ratnog Sarajeva, disali smo za "multi ovo", "multi ono", a danas smo majstori kako da zaustavimo "multi disanje" covjeku, insanu, stoki, hajvanu... Da mi je sresti Mustu, pa da ga opet pitam: "Jesam li za hapsa, gospo'n policajac?!" "I moze li promjena, ali po mjeri covjeka?!" Sva sam se stresla poslije ovog sna ne znajuci jesam li pred Izvrsnim, ili je to bila java!!!

x