Crni

Kad god se sjetim Crnog, uhvati me neopisiva zelja da opet s njim sjednem i da ocejfim onu nasu, bosansku, "ukuhanu" kafu, a jos iz fildzana. U samom jeku rata, ja i Crni smo trcali preko snajpra do jedne nase drugarice, na bas takvu jednu. Ona dobila pravu, u paketu. I dan danas mogu osjetiti miris koji je dopirao iz kuhinje do nas. S tim mirisom, u ratu, vracale su se najljepse uspomene, i poceli bi pricati sve one price koje su budile u covjeku samo osmjeh protkan onom milinom sto je dolazila iz duse.

Djidja je usetala sva vazna s rosvajnom tacnom, fildzanima i onom crvenom dzezvom sa obavezno obijenim dijelom ispod rucke. Spustivsi na stol je dodala:" Cekajte, jos da zamjenim fildzane za soljice da nam bude jos ljepse!"

Crni je ustao, zgrabio jaknu i mene se obratio: " Ides li, ili ostajes piti kafu iz soljice?" Iznenadio nas je ovom svojom reakcijom i znajuci ga dobro, znala sam da ga je Djidja iznervirala, ali nisam znala zbog cega.

-"Koji ti je", pocela sam se derati.

A on je rekao, mrtav hladan: "Vidis li ti sta nam rade? Nas tri, Bosanca, pili vazda iz fildzana i sad je to problem! Isto k'o da kafu, kavu, kahvu ne mozemo piti iz fildzana? Kontas li?! Necu toliko daleko u podjelama da ucestvujem dalje!" Djidja je postidjeno samo promrmljala: "Izvini Crni! Znam da kod kuce pijes iz solje!"

Poslije, uz kafu, pitao nas je:" A znate li da se baklava sluzi i za Bajramske i Bozicne dane?"

Falis mi Crni!

Ovi smorise!!!